Samohrana majka četvoro djece, Rožajka, Rahima Avdić, nedavno se vratila iz Njemačke, i našla je sklonište za svoju porodicu u baraci koja prijeti da se sruši. Ona je kazala da je ranije živjela u oronuloj kući koja, takođe prijati urušavanjem, te da je zaklon od hladnoće i kiše našla u drvenom objektu u kojem nema ni struje, ni kupatilo. Da bi spasila djecu od gladi i nemaštine, Avdić je u dva navrata zatražila azil u Njemačkoj, vjerujući da će tamo naći bolji život i rješenje za sve probleme koje donosi siromaštvo.
- Glad, siromaštvo i nemaština su me natjerali da tražim spas za svoju djecu u Njemačkoj. Nakon sedam mjeseci provedenih tamo, naređeno nam je da se vratimo u Crnu Goru. Ovdje smo ostali oko tri mjeseca i ja sam odlučila da pokušam još jednom ne bi li djeci obezbijedila budućnost. Iako smo po drugi put zatražili azil, naišli smo na izuzetno dobar prijem kod Njemaca. Život nam se izmijenio iz korijena, nismo bili gladni, imali smo sve, a djeca su išla u školu. Osim toga, primali smo po 400 eura socijale i naprosto, život nam je bio kao bajka – kazala je Avdić.
Kako sve lijepo u životu traje kratko, tako se i život ove porodice, nakon progonstva iz Njemačke pretvorio u pakao.
-Kada smo došli u Rožaje, mi nismo imali gdje da prespavamo. Kuća u kojoj smo živjeli samo što se ne sruši. Na njoj nemamo vrata već nam za to služi obična taraba. U kući nemamo ničega od namještaja, ni osnovnih životnih namirnica – jada se Avdić.
Ona ističe da je nakon povratka kući preživjela pravu dramu kada je shvatila da je neko imao toliko hrabrosti da udje u njenu kuću i opljačka njenu sirotinju.
-Bilo je tu nekih stvarčica koje sam prvi put kada sam došla iz Njemačke donijela iz te zemlje. Kada sam vidjela da je neko ulazio ovdje i odnio sve što je bilo novo, to me je slomilo. Nemam ni suza da isplačem jer sam ih odavno potrošila žaleći nad mojom i sudbinom moje djece – jada se Avdić.
Strahujući od urušavanja kućice od drveta, oblijepljene čatmom, Rahima je pronašla zaklon u dotrajaloj montažnoj baraci koja u ni u redovnim uslovima praktično nije za upotrebu. Ova porodica od prije petnaestak dana živi u jednoj sobici od par kvadrata u kojoj je stalo cjelokupno pokućstvo koje imaju. Oni spavaju na jednom dotrajalom kauču, a od namještaja imaju samo šporet na drva i kredenac. Kupatilo nemaju, pa je kada u predsoblju.
- Mi nemamo gdje i ovo nam je bolje nego da smo na ulicu. Tražila sam pomoć od Opštine i rečeno mi je da će mi pomoći ali od toga nema ništa. Šta ću da radim ja ne znam. Ovdje nemamo kupatila niti bilo kakvih sredstva za život. Ovakav život me ubija jer sam nemoćna da bilo šta učinim za djecu. Kako ćemo dalje ne znam, ali znam da je ovako nemoguće živjeti i preživjeti. Molim humane i ljude dobre volje da nam pomognu da prezimimo jer ako niko ne okrene glavu na nas ne znam da li ćemo živi dočekati proljeće – apeluje Avdić.
Svi koji žele da pomognu Rahimi Avdić, prilog mogu uplatiti preko žiro računa broj: 510100196627701760, kod CKB na ime Rahima Avdić. V.Ra.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.